Je li Isus Krist uskrsnuo kako je i rekao?

T eško je zamisliti da te jednom neće biti pa ljudi obično pitanje smrti izbjegavaju. No, ne znam niti jednog čovjeka koji nije makar jednom pomislio da jednom mora umrijeti. A svi moraju umrijeti. Zato što svi sagriješiše kaže Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima.
Od onih koji ne znaju što bi s pitanjem smrti čujem da se nitko nije vratio od mrtvih.
- Kako nije? A što ćemo s Isusom Kristom? – pitam ja.
- Ah, Isus... kako znaš da se vratio? – odgovaraju mi.
I stvarno, kako znamo da se Isus vratio iz mrtvih? Je li vjera u Isusa Krista samo neka bajka kojom se tješe ljudi svjesni da će jednom umrijeti?
Ja osobno smatram da je priča o Uskrslome Isusu jedna od najargumentiranijih priča u povijesti svijeta.

Puno puta sam razmišljao što li se Isusovim učenicima motalo po glavi kada su Isusa ubili. Gledaju Isusa kako ozdravlja, hoda po vodi, umnaža kruhove, zapovijeda olujama, oživljuje mrtve...
Vjerojatno im je teško bilo, u te tri i pol godine koliko su bili s njime, ne pomisliti kako su sve njihove brige završile.
- Ako sam gladan, nahranit će me... – možda je netko od njih pomislio.
- Nikada neću biti bolestan! – neki su možda vrtili u svojim mislima.
- Ako umrem, oživjet će me... – možda se drugima motalo po glavi.
Toliko su bili uvjereni da je Isus onaj Mesija koji ima doći da majka Zebedejevih sinova ide moliti od Isusa neku ministarsku funkciju za njene sinove Ivana i Jakova. I taman, kada su krenuli sami sebi raspoređivati funkcije, dođu vojnici i odvedu Isusa, a oni se razbježaše kao kakvi zečevi. Što je najgore, Isusa ubiju kao kakvog zlikovca.
- Što sada??? – moguće su mislili.
Čisti raspad sustava.
I što se događa? Ta isprepadana grupa ljudi koji znaju da će biti ubijeni ako svjedoče vjeru u Isusa Krista odjednom postaje uzorom hrabrosti. Trče lavovima u susret. Mole za svoje neprijatelje. S pjesmom na usnama umiru dok ostali samo gledaju što se događa. Odjednom se ta grupa uplašenih ljudi ničega ne boji, pa niti smrti. Što li su to oni znali da se toliko promijenilo njihovo stanje?

U tim svojim razmišljanjima vidim farizeje kako dolaze do Pilata.
- Čuj Pilate, onaj zlikovac što smo ga razapeli je rekao da će treći dan uskrsnuti. Mogli bi njegovi sljedbenici doći preko noći i ukrasti tijelo! – moguće govore farizeji Pilatu.
- Što hoćete od mene? Ja mu nisam našao krivice, ali sam uradio ono što ste htjeli. – odgovara Pilat.
- Znamo Pilate, ali ako njegovi sljedbenici ukradu tijelo, imat ćeš velike probleme u Judeji. Bit će velikih nemira! – nastavljaju farizeji.
- Samo to ne! Ne smije biti nemira! Što mi je činiti? – pita Pilat.
- Postavi stražu da čuvaju grob da mu ne ukradu tijelo! – govore farizeji niti svjesni da će upravo njihovo nagovaranje biti korisno mnogim kršćanima.
I Pilat postavlja stražu od svojih gardista, specijalaca. Nije on postavio neke tamo ročnike nego borbenu jedinicu posebne namjene pod punom ratnom spremom da se odupru ako netko želi ukrasti Isusovo tijelo.
No, Boga se u Njegovom naumu ne može zaustaviti. Gardisti vični borbi padaju kao pokošeni sami od sebe.
Još je nešto zanimljivo. Nekoliko jakih ljudi je moralo svim silama gurati kamen kojim je bio zatvoren grob. To je morao biti jako težak kamen da ga ne bi neka životinja slučajno odgurala pa bi se smrad tijela širio, a i postojala bi opasnost od zaraze. Također, Bog je zapovijedio da se mrtvaca ne dira, pa kamen mora biti poprilično teško pomjeriti. Nema govora o tome da se tolika gromada sama od sebe pomakne. No, kada su gardisti popadali kao mrtvi, kamen se pomače sam od sebe. Koja li je to Sila bila u igri da je srušila gardiste i pomakla kamen?
Da nisu možda oni uplašeni Isusovi učenici napali elitnu borbenu postrojbu da ukradu Isusovo tijelo? Dobra fora.
Možda su se Isusovi učenici provukli pored njih “stotinu” gardista koji čuvaju grob i tiho pomakli kamen bez najmanjeg šušnja?! Taj scenarij može biti u Hollywoodu, ali u stvarnosti je nemoguć. Isusovi učenici u tom trenutku plaču i jadikuju što im se dogodilo.
Isus Krist kako je ubijen na Pashu, tako uskrisava na Praznik Prvina. On prvina među uskrslima kaže Sveti Pavao. On je taj koji će, ne samo svojim učenicima, nego cijelom svijetu pokazati da je smrt pobijeđeni neprijatelj. Gospodin Isus Krist, empirijski dokazuje svoje uskrsnuće jer da nije uskrsnuo, badava nam naša vjera kako opet kaže Sveti Pavao.
Do Pilata dolazi vijest o događaju, a farizeji izmišljaju priču da su tijelo Gospodina Isusa Krista njegovi učenici ukrali.
Oni, poplašeni učenici koji u tom trenutku brinu kako nastaviti živjeti da su nekoga ukrali?! Opet dobra fora.
U Evanđelju po Ivanu čitamo da je u grobu ostao ručnik i plahta na drugom mjestu. Vrlo zanimljivo. S obzirom da su Isusovo tijelo pomazali prije ukopa miomirsnim uljima stvarno trebaš biti malouman pa da bi ga odmotao i onako klizavo mrtvo tijelo nosio. Znači, “nezamijećeno” prođeš pored “stotinu” iskusnih gardista, “nečujno” odguraš komad stijene i onda dok si u grobu ideš odmotati mrtvo tijelo?! Kada si ga odmotao, onako klizavo tijelo koje ti ispada iz ruku krijumčariš pored vojske koja ti je na metar blizine?! S obzirom da znam da neki ljudi i neki teolozi vjeruju da su nastali od majmuna, tako se ne čudim što postoje ljudi koji misle da je ovo moguće. Logika kaže da bi ekipa koja je došla ukrasti tijelo bi ga zgrabila i bjež’ što prije možeš.
Taj ručnik i plahta na drugome mjestu, govore da je Isus uskrsnuo, sjeo, skinuo ručnik s glave, ustao se i plahta je spala.