-
Dijete ima cistu na mozgu. - kaže ozbiljnim glasom doktorica Rimini na jednom od pregleda.
- Dobro. - smireno odgovaraju Ilija i Jasna.
S obzirom da su Ilija i Jasna prošli sa svojim Domagojem to što su prošli neshvatljiva je njihova reakcija. Kao da ih se to ne tiče. Jedino što imaju je povjerenje u svoga Boga.
- Ali, dijete ima cistu na mozgu! - ponavlja doktorica.
- To će naš Gospodin popraviti. - smireno govori Ilija siguran u svoga Boga.
- Ali, cista na mozgu... - nastavlja doktorica.
- Kažem vam da će to naš Gospodin popraviti. - opet ponavlja Ilija.
Doktorica šuti ne shvaćajući što to Ilija govori.
- Jel’ ta cista ima utjecaj na razvoj djeteta? - pita Ilija.
- Koliko znam nema. Ali, cista na mozgu... - odgovara doktorica.
- Hoćete nam dati napismeno da ta cista nema utjecaj na razvoj djeteta. - pita je Ilija.
- Hoću. - odmah piše doktorica pismeno da nema utjecaja.
Vjerojatno bi svaki roditelj bio uplašen u tom trenutku za svoje dijete, ali Ilija i Jasna imaju neobjašnjivi mir da će sve biti u redu.
***
- Cista se povećala! - odmah govori doktorica na sljedećem pregledu ultrazvukom.
- Kažem vam da će to naš Gospodin popraviti. - govori Ilija koji stoji pored Jasne i neprestano moli Boga za Jasnu i dijete.
***
- Cista na mozgu je sada duplo veća. - ponovno doktorica prvo ide provjeravati cistu prilikom pregleda ultrazvukom.
- To će naš Gospodin popraviti. - opet smireno govori Ilija.
- Kao da me se ne tiče što ona govori. Neopisivi mir imam. - razmišlja Jasna u sebi, ali ne govori na glas svoje misli.
***
- Čuj, dijete ima neku cistu na mozgu. Na svakom pregledu je sve veća. - kaže Ilija Jakovu.
- Ima jedan svećenik u Martinskoj Vesi. Neka Jasna ode primiti bolesničko pomazanje sljedeću srijedu kod njega. - kaže Jakov.
- Bolesničko pomazanje?! Zar to nije kada netko treba umrijeti? - pita Ilija.
- Ne! To je za ozdravljenje duše i tijela. Samo neka ode i neka primi bolesničko pomazanje.
***
U narodu postoji strah od bolesničkog pomazanja. Umjesto da ljudima koji su bolesni pozovu svećenika, obično ukućani izbjegavaju pozvati svećenika da ne bi bolesnika zabrinuli da će umrijeti. No, to je jedan vrlo moćan sakrament koji je podigao mnoge bolesnike. Ilija saznaje da se u Hrvatskoj može primiti svakih šest mjeseci.
- Ako se može primiti svakih šest mjeseci, onda to nije otpremnina za drugi svijet, nego služi da bi čovjek ozdravio. - razmišlja Ilija.
Ilija pronalazi Biblijsko utemeljenje za bolesničko pomazanje i čvrsto vjeruje u taj sakrement. Jakovljeva poslanica 5, 14-16 kaže:
- Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostiti će mu se. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.
***
- Pa gdje je ta Martinska Ves? - pita Ilija dok se voze putem prema Sisku i ima osjećaj da je zalutao.
- Ovim putem... - navigira trudna Jasna.
Kada su stigli, sretni su što su uspjeli pronaći crkvu u Martinskoj Vesi po mraku jer se Ilija već mislio kako će se vratiti ako su zalutali.
Susreću Jakova koji taj dan ima u toj crkvi predavanje i molitvu za ozdravljenje.
Usred svete Mise, svećenik govori da će sada svi oni koji imaju bilo kakvu potrebu moći primiti bolesničko pomazanje. Narod polako prilazi i Ilija primjećuje da skoro svi odlaze primiti bolesničko pomazanje. Kako bi svećenik koga pomazao uljem tako bi neki od njih pali kao da su izgubili svijest. Vrlo neobična situacija koju Ilija i Jasna nisu do sada imali priliku vidjeti.
- Što ću ako i ja padnem? Samo da ne padnem. - misli se Jasna dok stoji u redu za bolesničko pomazanje.
- Idem i ja. Ne može mi štetiti. Ako ima kakva bolest da mi je Gospodin otkloni, a rekli su mi da je to i za ozdravljenje duše. - staje i Ilija u red.
Jasna je primila bolesničko pomazanje, ali nije pala. Ilija dolazi odmah poslije nje i zatvorenih očiju prima bolesničko pomazanje. Osjeća ruku na svome čelu i čeka. Dok tako čeka jer je nekakva ruka na njegovom čelu čuje svećenika koji nešto tiho govori.
- Možeš ići... Možeš ići. – tiho govori svećenik.
Ilija otvara oči i vidi da mu nitko ne drži ruku na čelu, ali i dalje osjeća tu ruku na sebi. Klimnu glavom i vrati se na svoje mjesto pitajući se čija je to ruka bila na njegovom čelu.
- Može vas glava poslije malo boliti, ali to je dobro. To znači da Duh Sveti radi na vama. Nemojte se obazirati na glavobolju. - objašnjava im Jakov.
I stvarno, kada su se vraćali, oboje osjećaju glavobolju, ali su mirni i sretni jer su dobili bolesničko pomazanje.
Kada su Ilija i Jasna svojim majkama rekli da idu primiti bolesničko pomazanje ove su krenule zapomagati:
- Jadna djeca, hoće umrijeti.
Tako su naučene da se bolesničko pomazanje dodjeljuje samo jednom u životu. No, Ilija i Jasna ne žele umrijeti. Oni žele živjeti i zato su otišli primiti bolesničko pomazanje.
***
- Nema ciste!!! Nema je! - skoro pa vrišti doktorica na sljedećem pregledu ne shvaćajući gdje je nestala ta cista na mozgu djeteta.
- Rekao sam vam da će to naš Gospodin popraviti. - sa nekakvom sigurnošću govori Ilija.
- Ali, nema je!!! Nema ciste! Nestala je. - više za sebe ponavlja doktorica koja je na svakom pregledu išla prvo provjeriti stanje te ciste.
- Sva slava ide našemu Bogu koji je stvorio Nebo i Zemlju. Rekao sam vam da će naš Gospodin to popraviti. Eto, popravio je. - govori Ilija siguran u svog Boga.
Elvis Duspara: "Nanovo rođen", str. 221-224
