N
e znam jeste li ikada razmišljali, ali što mislite koliki vam je potreban broj da bi kontrolirali jedan veći dio ljudi? Recimo, koliko vam je potrebno ljudi da bi kontrolirali jedno selo od nekih 1000 stanovnika? Moguće da vi koji vjerujete u demokraciju odmah mislite kako vam je potrebna natpolovična većina. No, to zapravo nije tako. Ako uzmete da je u jednom selu, po nekoj prirodnoj podjeli pola muškaraca i pola žena, onda već brojka pada na 500 muškaraca. Naravno, da me ne bi netko lovio za riječ kako žene ne žele vladati ili ne mogu, ovdje uzimam u obzir da će oni koji bi htjeli vladati morati primijeniti i neke elemente prisile. Tu prisilu će sigurno kao tjelesno jači spol bolje obavljati muškarci, zar ne? Da budem jasniji, muškarci će biti jači u borbi i jednostavno će s par šamara umiriti svaku ženu. Nisam za šamaranje žena! Samo ukazujem da su muškarci jednostavno tjelesno jači.
No, da ne idem sada u “ravnopravnost spolova” od tih 500 muškaraca njih je najmanje pola, tj. njih 250 papaka koji će zbog svog kukavičluka odbijati se suprostaviti bilo kakvom nametanju autoriteta. Oni će pognuti glavu tko god vladao. Ostaje vam 250 onih od kojih je opet najmanje pola onih koji se ne bi htjeli nekome zamjeriti i koji nisu pretjerano zainteresirani da bi vladali. Od onih 125 koji razmišljaju o vladanju je opet najmanje njih pola koji će taktizirati i “mudro” se prikloniti najjačoj opciji. Dakle, ostaje vam njih 62 koji bi se mogli boriti za vlast. Oni pak opet nisu svi ujedinjeni i kako se radi o nepovezanim individualcima njih je takvih najmanje opet pola, znači 31. Ostaje onih 31 koji shvaćaju da se moraju organizirati i podržavati jedni druge. Njih pola se ni u kojem slučaju ne slaže s konceptom vladanja kakvo zastupa većina. Na kraju vam ostaje njih 15 koji su složni i koji raznim metodama uspijevaju vladati i donositi svoje “zakone” koje će ostali morati slijediti. Znam da vam ovo djeluje kao znanstvena fantastika i da je vama nemoguće prihvatiti da selom od 1000 stanovnika može vladati njih 15, ali to je jednostavno tako. U međuvremenu, ako bi se netko pojedinačno i malo pobunio, onda ga se raznim metodama ušutka i na taj način se stvori atmosfera straha pa bi svaki sljedeći koji bi se pobunio znao kako će proći. Na taj način ekipa od njih 15 učvrsti svoju vlast koju nakon nekog vremena nitko ne dovodi u pitanje. Da ne govorim o onima koji će, zbog svojih nekih osobnih interesa, početi žarko zastupati interese njih 15. Vrlo je jednostavno vladati ako imate mali broj složnih ljudi okupljenih oko nekog zajedničkog cilja.
Ako vam djeluje ovo nevjerojatno, samo uzmite primjer jedne političke stranke u Hrvatskoj koja broji nekih 200.000 članova i za predsjednika te stranke imate samo jednog jedinog kandidata?! Kako je to moguće???
Isti princip imate i u znanstvenoj zajednici. Vodeća mjesta su zauzeli oni koji slijede jedno religijsko učenje. Oni sami sebe objavljuju u časopisima koji su u njihovom vlasništvu. Na taj način oni promoviraju svoje sljedbenike i sami sebe nagrađuju dok ostatak “sela” misli kako su oni jako pametni i na taj način im se povećava autoritet. To traje sve dok su oni pripadnici jedne religije i dok bez pogovora slijede religijsko učenje njihove zajednice.
Ukoliko bi se netko pobunio i krenuo se baviti pravom znanošću, tada ga ta ekipa eliminira, izopći, ismijava… na isti način kako to radi i svaka druga sekta.
Kod ostatka zajednice započinje vladati strah i zbog svoje pozicije u društvu oni šute. Na taj način se čuva religijska podloga među onima koji se predstavljaju kao znanstvenici, ali svatko tko imalo zna o djelovanju bilo koje sekte vidi da je princip djelovanja identičan. Nema tu objektivnosti niti znanstvenog rada nego se radi o običnom sektašenju.
Ukoliko netko misli da pretjerujem neka pogleda odličan dokumentarni film iz 2008. godine “Expelled: No Intelligence Allowed” redatelja Nathana Frankowskog. U tom filmu Ben Stein obilazi znanstvenike koji su se našli u nemilosti znanstvene zajednice isključivo zato što su doveli u pitanje nikada dokazanu hipotezu evolucije. Tim znanstvenicima je uskraćen dalji znanstveni rad nakon što su im podijelili otkaze upravo oni koji se predstavljaju kao znanstvenici. U tom filmu, koji je preveden i na hrvatski jezik, pojavljuju se cijenjeni znanstvenici koji su stavljeni na stup srama isključivo zato što su željeli biti objektivni i izašli u javnost s činjenicom da hipoteza evolucije nije ništa drugo nego obično religijsko vjerovanje.
Što mislite kako reagiraju ostali znanstvenici na takve pojave? Što mislite što li se događa u glavi nekog znanstvenika koji dođe do nekih spoznaja koja je različita od vladajuće struje u znanstvenoj zajednici? Ima li taj znanstvenik hrabrosti slijediti dokaze i znanost u potpunosti ili je u strahu za svoju i egzistenciju svoje obitelji? U većini će slučajeva šutjeti i na taj način, zbog nametnutog straha, sudjelovati u religijskoj obmani koja vlada unutar znanstvene zajednice.
Elvis Duspara: “Krug zemaljski”, str. 23-25
